O zbirci poezije „Strahovita nježnost” Barbare Delać
Između ranjivosti i samospoznaje
Piše: Sofija Drakulović
Strahovita nježnost, treća zbirka Barbare Delać, odvodi čitaoca na put u jezgro prirode, bića, predjela i ljudi, krećući se po trošnim putevima usamljenosti, bliskosti i samospoznaje, sve do motivskog epicentra zbirke – nježnosti kao imperativa. Pjesme su u zbirci pažljivo motivski raspoređene – lirski subjekat vrši introspekciju kroz prizmu motiva flore i faune, ljubavi, putovanja, samoće, stvaranja.
Zbirka se otvara naglašenim prodorom u unutrašnji svijet lirskog subjekta čiji je ton kontemplativan, oslanja se na prirodu kako bi izrazio sopstvenu ranjivost i potragu za smislom. Prvi stih pjesme Umijeće umiranja (prva pjesma) je zapravo naslov romana Oušna Vonga – Na zemlji smo nakratko predivni. Takav uvod najavljuje mogućnost pogleda na svakodnevnicu koja nije ,,mala“, već je prožeta temama nježnosti, ljubavi, brutalnosti i identiteta.
Priroda nije samo dekor, ona je ogledalo egzistencijalnih stanja – cvijet, životinja ili krajolik postaju simboli fragilnosti i jedne strahovite nježnosti:
na zemlji smo nakratko predivni
čitam i saznajem da je sestri
umro mačor
isti onaj koji se upecao
na udicu za pecanje nježnosti
i tako preživio i taj put
i svaki naredni
slomljeno srce
i trudim se da ne zaboravim
koliko su divne
ljubičice
u surovoj ogoljenosti zime
među stablima
na promrzloj zemlji
(Umijeće umiranja)
Prostori ljubavi ispunjeni su metatekstualnošću koja nam objašnjava zašto nježnost i istina nisu ugodne stvari, ali je suočavanje neizbježno.
Istovremeno se govori o ljubavi, ali i kako se o ljubavi piše – metatekstualno priznanje postaje ulaz u intimnost:
rekla sam sebi da nikada neću pisati
ljubavnu poeziju i evo me ovdje
govorim o tome kako sam
sa četiri ostajala sama kod kuće
[…]
i teško mi je da priznam sebi da je
samoća ofanzivno stanje kojem može
da se priđe isključivo uz pomoć
nadrealnih moći i zaboravljene poezije
(Jer poezija nije psihoterapija)
Pjesma Nelagodnost spoznaje pokazuje taj prostor ljubavi i stanje subjekta koji je suočen sa nemoći i prekidom komunikacije. Vrlo je atraktivan motiv šipka koji pokušava da suspenduje nepodnošljivu emocionalnu realnost, takođe je služi i kao odličan temelj koji stabilizuje narativnost cijele pjesme.
Navedeni motiv oslikava i propadanje jednog odnosa:
Uporno odvajam zrna šipka
u veliku činiju
odbijam da pristanem na to da je
ovo možda naš posljednji razgovor
koji nije razgovor, jer ti govoriš
a ja uporno odvajam zrna šipka
u veliku činiju
već jednom sam čula tu rečenicu
ne može ništa da se uradi
a ipak uvijek nešto može
[…]
zrna šipka
će istrunuti
ako ih neko drugi
ne pojede
Metatekstualni sloj pjesama upućuje i na teškoću da se svakodnevnica i krhka stanja duha pretoče u stihove. Baš kao što je u stvarnosti teško jasno artikulisati ono što preživljavamo, tako se i ovdje pjesma bori sa vlastitim izrazom:
veliki simboli su pali na ispitu
savremene poezije
dijete je udarilo koljeno
krik je krik, pjesnička slika
se prostire kraj čitaoca
naga i direktna
[…]
zamišljam te kao dijete
i dođe mi da ti kažem
ono o čemu je vjekovima pisano i već sve napisano
(Toliko je načina, a ne znam nijedan)
pokušavam da uramim pjesničku sliku
dam joj kontekst i zadam zagonetku
(Metamorfoza)
Prethodne dvije zbirke Barbare Delać karakterisala je eksplicitna, kritička usmjerenost prema društvu. Nova knjiga se okreće, kao što je rečeno, introspekciji i kontemplaciji, međutim – angažovani impuls je i dalje prisutan, ali u suptilnijem i suzdržanijem obliku. Borbeni glas se više ne stoji kao optužba, već kao refren koji se javlja u unutrašnjem monologu:
okrenuti glavu ili okrenuti obraz
čekati u redu iza muškarca
ne dočekati
penziju
u arheološkom muzeju
šta me je to pomaklo više nego
Vukovar
kosti na kojima leži ovaj kraj
zamisli koja opravdanja
ćemo mi tek izmišljati
djeci i rijekama
(Opstanak)
naše muve zastrašujuće zuje
plastika zapljuskuje obalu
oblak trlja misli munje negdje neko
zastane u divljini svijetli svemir re-
konstrukcija svijet presvet cvijet
bridžit traži nešto konkretno
proljeće na tanjipu od secesije recesije
(Djevojčice trčeći prelaze ulice)
Motivi djetinjstva i nostalgije se javljaju kao antipod urbanom iskustvu koje je prikazano kao prostor preopterećenosti i neuhvatljivosti. Evokacije djetinjstva donose sporije vrijeme, jasnije odnose i pripadanje, dok gradski ambijent, uprkos svojoj vitalisitičkoj energiji, ostavlja lirskog subekta slomljenim i dezorijentisanim.
Grad se pretvara u metaforu svakodnevnice koja ne dopušta uspostavljanje stabilnog identiteta. Lirski subjekat nije usamljen jer oko njega nema ljudi, on je sam zato što je u nemogućnosti da se adaptira – ne može se stvarno uklopiti u prostor koji nastanjuje.
u ljetnjim večerima smo trčaki dvorištem
mjerili daljinu iskoraka, osvajali
drveća, vadili trnje iz prsta
i zaboravljali da se javimo svojima
prije nego što padne
mrak
danas kad vidim to dvorište
vidim omanje parče betona
kao da je neko naše priče
suzio i ukalupio
u plan grada
(Suočavanje)
Savremena domaća pjesnička scena je u velikoj mjeri obilježena motivima djetinjstva, nasljeđa i kritičkom usmjerenošću na figure predaka. Pjesnikinja koja je snažno razvila taj tematski okvir jeste Radmila Petrović, čija se poezija odlikuje jakim ruralnim prostorom.
U poređenju s njom, Barbara Delać premješta lirskog subjekta u grad. No ipak, bez obzira na radikalnu razliku u topografiji, oba pjesnička glasa dijele duboko iskustvo usamljenosti. Ruralni i urbani pejzaži u različiti samo na površinskom nivou, ali zadržavaju isto pitanje o stvarnoj mogućnosti pripadanja.
dok vozim promiče mi
lakoća
s kojom se odvajam
od tijela
od grada
od ovdje i sada
(Neosvijetljeni predjeli)
mene su u gradu mazali
rakijom, nakon nekoliko sati
blago bih se osmjehivala
bilo bi mi svejedno
čiju kožu nosim
(Načini vaspitavanja)
Zbirka Strahovita nježnost obiluje jezičkim eksperimentima – eho rimama, igrama riječi, asocijativnim poveznicama. Dok lirski subjekt Delaćeve traga za smislom, jezik se koristi kao sredstvo hvatanja ravnoteže – jezik je prevodilac iz samoće u ritam i oblik. Pjesma Nova zemlja eksplicitno i objašnjava funkciju jezika:
jezik je taj koji mijenja frekvencije
emituje muziku
i možda u njemu možemo posaditi
klicu
Knjiga se zatvara pjesmom koja tematizuje univerzalna iskustva koja se ciklično ponavljaju kroz istoriju, a koja opterećuju lirskog subjekta. Upravo ta upornost pitanja o ljudskom životu omogućava čitaocu da se lako identifikuje sa njegovim unutrašnjim nemirima. Suočavajući se sa tim iskustvima, pjesnički glas prevazilazi strah – razumije da su ona dio šireg ljudskog nasljeđa i tako ih transformiše u izvor osvješćenja, a ne anksioznosti.
to je starinski brod koji plovi
hiljadama godina unazad
u druge jezike na čijim ćemo se
daljinama prepoznati
iz priče u priču
niču pirati i njihova blaga
ako se ovo već desilo
mlad mjesec pokazaće ti
ulice, lutalice i tu
između
zjenica
nestaće strah
(Potraga za blagom)
Jedan od doprinosa zbirke je to što ona vraća povjerenje u tihi, nepretenciozni jezik. Poezija je često opterećena visokim stilovima i dubokim konceptima, ali Strahovita nježnost dokazuje da je moguća poezija koja je introspektivna a da nije zatvorena, poezija koja je emotivna, bez patetičnosti. To je poezija koja se oslanja na iskustvo kao na mjesto istine, ne pokušavajući da ga uljepša ili objasni, već da ga prepozna i izloži svima. Poetski glas uspijeva da izgradi jedinstvenu atmosferu ispovjednog, ali moćnog ambijenta. Prikazuje se kako se lična ranjivost može pretvoriti u stvaralačku snagu; svi motivi postaju sredstva razumijevanja, ali i otpora. U tim okvirima, nježnost se ne javlja kao sentiment, već kao etički izbor tj. način da se opstane u životnoj dinamici koja razara prisnost i stabilnost. Kroz ovu poetiku otkriva se da poezija nije samo obično bilježenje iskustva, već prostor u kojem se ono preobražava i dobija novi, precizniji smisao.
Zbirka Strahovita nježnost Barbare Delać predstavlja svojevrsno poetsko mjesto na kome se iskustvo savremenog subjekta lomi između unutrašnjeg i vanjskog svijeta, između prirode i urbanog prostora, između ranjivosti i potrebe za samospoznajom. Kroz pažljivo osmišljenu kompoziciju i motivski raspored, zbirka oblikuje konzistentan poetički univerzum u kojem glas iz stanja samoće akulumira svu nježnost i šalje je u svijet.
Autorka: Sofija Drakulović
Strahovita nježnost Barbare Delać zbirka je poezije u izdanju Platforme knjiga.
Knjigu „Strahovita nježnost” možete kupiti u našoj online knjižari → https://www.platformaknjiga.me/sr/barbara-dela%C4%87-strahovita-nje%C5%BEnost