Silvija Plat: Džoni Panika i Biblija snova

Priče podjednako odlikuje pobuna koliko i zapitanost nad slepilom i gluvoćom svijeta nesposobnog da izuzetnost i različitost shvati i apsorbuje. Kroz mnoge priče provejava identitetska strepnja – strah divljeg kreativnog duha žene od utapanja u matrice domaćičkog i majčinskog perfekcionizma. Svima im je pak zajedničko grabljivo poetsko oko koje munjevito hvata pojedinosti i sitnice, u punoći njihove čulnosti, i njima zasićuje pregledno fabularno pripovjedanje, tvoreći pritom jednu paralelnu mrežu značenja, oslonjenu na arhetipsku slikovnost i simboličnost mitotvorstva.

U najboljoj modernističkoj tradiciji, onoj koja deli svoju ranjivost i ushićenost s romantizmom, priče Silvije Plat, i kad se nižu kao isečci banalnog života, kriju bleskove – male epifanije kojima svakodnevica nagrađuje (ili kažnjava?) one koji hodaju otvorenih očiju i hteli bi da polete. (Štrik)