Šarl Atan: Samizdat

Samizdat, homogena smjesa pripovijesti, refleksija i citata nastala u duhu izdavačko-literarne postmodernističke igre koju potpisuje izvjesni Šarl Atan, posvećen je takozvanim malim, drugorazrednim piscima i njihovim, u estetsko-književnom smislu, beznačajnim rukopisima koji se dominantno objavljuju u samizdat produkciji. U (auto)ironičnom i parodičnom maniru, kroz klišeiziranu storiju o nesrećnoj ljubavi mladića Č, autor gradi netipičnu priču o adekvatnim i neadekvatnim idejama u umjetnosti i životu. Samizdat se može čitati kao kao konfesionalni obračun postmodernog autora-čitaoca-tuđih-tekstova sa samim sobom, ali i kao satirična zabava prepuna borhesovskog ispitivanja granica fikcije i stvarnosti kroz svjesnost o proklizavanju identiteta u pisanju i čitanju. Čini se da je još jače prisustvo srodnosti sa Borhesovim velikim mentorom, Masedoniom Fernandesom, naročito u lavirintski enigmatičnom miješanju uloga čitaoca, pisca i urednika, što se očitava kroz višestruko uokvirivanje, te, čini se, stalni gest ka proširivanju rubova romana dodacima (napomena izdavača, preludijum, prvobitni naslov: Zeleni trag i druge priče, apendiks, rezime, brojne napomene, itd.) (Vanja Vukićević – Garić).