Nikola Nikolić: Meandar

„Roman Nikole Nikolića generacijski je i društveno prepoznatljiva povijest mladog visokoškolca u potrazi za poslom i u sudaru sa kriminalom, ali i crnohumorna priča o meandru – lavirintu u kojem se naše društvo izgubilo i iz kojeg je izlaz moguć jedino u bajci. Simbolika meandra, kao linearnog oblika lavirinta, čini da Nikolićev roman čitamo kao potragu za narušenim skladom ličnosti junaka u uslovima ozbiljnih društvenih poremećaja. Zbog toga povlašćeno mjesto pripada psihološkim meandrima uzaludnosti i beznađa. Prikaz tih stanja slijedi jasnu motivacijsku liniju priče, ali se ipak sve okončava srećnim razrešenjem. Pitate se da nije riječ o sukobu motivacijskih načela, pa je autor namjerno napustio vjerovatnost priče u korist teze da su katarza i društveni preporod ipak mogući. Ako je tako, onda je Nikolićev roman angažovana priča mladog čovjeka u sudaru sa traumatičnom stvarnošću. Budući da su elementi humora i satire u kontrapunktu sa zgužvanim krajem u maniru bajke, ostaje i utisak gorke ironije kada je u pitanju izvjesnost izlaza iz lavirinta društvenih devijacija“ – zapisala je o romanu „Meandar“ Božena Jelušić.