Kemal Musić: Inicijali

„Musićevu priču modeluje fragment, prizor, scena koja se usložnjava sama sobom ili je u nekoj svojoj, neobaveznoj vezi s drugim pričama. U svakoj priči ‘Inicijala’ prizor ostaje na nivou samodovoljnosti. Bez potrebe da bude nadograđen, raščlanjen ili usložnjen osvjetljavanjem nijanse. Bitno je zatvoriti krug priče – između onoga što se vidi i onoga što se čuje. Zato je fizička pojavnost ona instanca pomoću koje se modeluje svijet ove knjige. Insistirajući na kratkoći (koja ponegdje ide do samoukinuća) priča sugeriše i ograničenost svijeta u kome se realizuje kao takva. Vrijeme se zgušnjava, sažima u trenutak, koga od samoukinuća spasava poneki dijalog. I jedan orao, koji ćuti i gleda. Sam. Kao Bog. Kao mali Bog velike priče o ljudima koje smo poznavali ili smo ih sreli, u prolazu“ – zapisao je o knjizi Radoman Čečović.