Derek Volkot: Mapa Novog sveta

Ribari, slijepi pripovjedači, vidovnjakinje, ratni veterani, Šango rituali, ribarske mreže, blato i svinje, lutalice, pomorci i povratnici, ljepotice koje izazivaju sukob i haos kuda god se okrenu, legende o podmorskom blagu i uspomene o ratnim flotama koje su potonule nedaleko od ostrva, to je materijal srodan onom od kojeg je Homer ispleo Odiseju i koji je Volkot prepoznao kao punopravan predmet novog eposa. Ne zbog toga što je vidio sebe kao novog Homera, niti da bi „uzdigao“ Karibe na nivo grčkih arhipelaga: takva namjera bila bi jednaka prećutnom priznanju da su Karibi tek neuspješan prevod, promašena imitacija i sekundarni proizvod jedne starije i tim zauvijek superiorne civilizacije. Volkot je prizvao duh Homera jer kao pjesnik neizbježno vidi kroz metaforu i analogiju; jer vjeruje – kao Eliot prije njega – da je „tradicija“ pitanje simultanosti, gdje svaki novi doprinos mijenja čitav skup; i da ne postoji potpuno originalna poezija, već da svaki pjesnik prevodi, prisvaja i obnavlja u nadi da će dostignuti anonimnost, ali da će njegovi stihovi živjeti u sjećanju jednog – ili više – naroda. Homer je simbol takvog pjesnika, ali još značajnije je što za Volkota on predstavlja istinski način na koji pjesnik „gleda“ na svijet, uprkos tome – ili čak upravo zbog toga – što je slijep" (Marija Bergam)