Sofija Drakulović: Ispovijesti su gore nego psovke

Prva knjiga mlade crnogorske pjesnikinje Sofije Drakulović donosi autentičan i prepoznatljiv pjesnički glas koji se oblikuje na granici između svakodnevnog iskustva i njegove jezičke artikulacije. Polazeći od fragmenata urbane stvarnosti, intimnih ispovijesti, tjelesnih senzacija i prolaznih prizora, autorka gradi poeziju koja istražuje nestabilnost identiteta, usamljenost savremenog čovjeka i granice jezika u pokušaju da izrazi ono što ostaje neuhvatljivo. „Ova poezija ne nudi rješenja niti utjehu, ali insistira na činu govora, čak i onda kada se on raspada. U tom upornom pokušaju da se artikuliše neuhvatljivo, između slike koja pokušava da zadrži stvarnost i jezika koji je ne uspijeva obuhvatiti, oblikuje se njen najdublji smisao” – istakla je u predgovoru urednica knjige, Valentina Knežević. O zbirci je književnica Tanja Stupar Trifunović zapisala da sadrži „svježinu, strast prema riječima i njihovim mogućnostima”, ističući da su ove pjesme „male himne sitnih svakodnevnih pobjeda i poraza, hrabrosti da se bude iskrena i ranjiva spram svijeta kojem ta svojstva hronično nedostaju”.