Srečko Kosovel : Slutnja smrti

Knjiga poezije „Slutnja smrti” Srečka Kosovela objavljena je u izdanju OKF-a 2013. godine, u prevodu Josipa Ostija. U tekstu koji Osti zapisuje povodom ovog izdanja, pod naslovom „Pjesnik ekstaze smrti i žudnje za novim životom, koji je i, istodobno, nije bio avangardist”, prevodilac piše: „Poznavatelji života i djela Srečka Kosovela, poslije Prešerna, nesumnjivo jednog od najznačajnijih slovenskih pjesnika, koji je bio rođen 18. marta 1904. u Sežani, znaju da je do prerane smrti, 27. maja u Tomaju, u listovima i časopisima objavio samo oko četrdeset pjesama, te nekoliko proznih, esejističkih i publicističkih tekstova. (…) Njegova skoro cjelokupna zaostavština postala je dostupna čitateljima tek pola stoljeća poslije smrti, 1967, kada je izašla i treća knjiga Sabranih djela u izdanju DZS-Državne založbe Slovenije iz Ljubljane, a uredio ih je, te napomene i pogovor napisao, dr. Anton Ocvirk (1908–1980). U njima je objavljeno više od tisuću pjesama, nekoliko stotina stranica proze, eseja, publicističkih tekstova, dnevničkih zapisa i preko dvjesto pisama. Sve to raskrilo nam ga je, usprkos mladosti, kao pjesnika veoma obuhvatnog, raznovrsnog i veoma kvalitetetnog književnog opusa. A istodobno, s do tada nepoznatim pjesničkim i drugim tekstovima, utjecalo na promjenu već oblikovane slike o njemu i njegovom životu. I u Kosovelovom slučaju je književna arheologija još jednom potvrdila da umjetničko djelo, ako i nije poznato u vrijeme autorovog života, nije nužno zauvijek izgubljeno, jer vrijeme, mada često nepredvidivo, radi u korist istinske umjetnosti. Kosovel je vjerovao u priznanje koje će donijeti budućnost i njegova se proročki kuražna vjera u nepotkupljivost suda vremena obistinila.”