Vlado Dapčević, Slavko Ćuruvija: Ibeovac: Ja, Vlado Dapčević
Biografsko svjedočanstvo čija nas pripovjest i faktografija podsjećaju da život može biti fantastičniji od svake fikcije. Knjiga Slavka Ćuruvije „Ibeovac. Ja, Vlado Dapčević“, životna je i politička ispovijest crnogorskog revolucionara i najpoznatijeg jugoslovenskog Golootočanina, Vlada Dapčevića. Riječ je o obimnom intervjuu Vlada Dapčevića s kojim je krajem osamdesetih godina razgovarao srpski novinar i urednik Slavko Ćuruvija i zahvaljujući kojem se široj javnosti prvi put predočila neobična, dramatična i tragična Dapčevićeva podjednako lična, porodična i politička pripovijest. Kroz ovu (auto)biografsku storiju o čovjeku koji je ukupno 48 godina proveo u zatvoru, u ratu i izbjeglištvu, direktno su tretirani neki od najvažnijih događaja jugoslovenske i crnogorske istorije uoči i nakon Drugog svjetskog rata čiji je bio protagonista, kao što su komunističke političke pobune 30-ih godina, Trinaestojulski ustanak i antifašistička revolucija, progon takozvanih staljinista, Goli otok i politička borba ibeovaca u egzilu. Istovremeno, Dapčević tumači mnoge crnogorske, jugoslovenske i svjetske istorijske ličnosti, kao što su Tito, Milovan Đilas, Blažo Jovanović, Jovo Kapičić, Ivan Milutinović, Staljin, Enver Hodža, Hruščov... U pogovoru prvom i do sada jedinom izdanju Ćuruvijine knjige iz 1990. godine, Slavoljub Đukić, srpski novinar i pisac, naveo je da knjiga „Ibeovac. Ja, Vlado Dapčević“ spada među najčudnije koje je ikada pročitao, te da „čovek ne može da poveruje da u današnjem svetu postoji takav ljudski i politički raritet kakav je Vlado Dapčević".
Old price: €11.40
€9.50
Pisac, novinar i prevodilac Muharem Bazdulj primjetio je u pogovoru Artoovog izdanja da u „nekakvoj kolektivnoj memoriji ljudi rođenih u socijalističkoj Jugoslaviji od kraja četrdesetih do kraja osamdesetih, postoji mutna svijest o postojanju priče o dva brata Dapčevića. I mada je država tokom čijeg je cijelog postojanja jedan bio heroj, a drugi skoro sve vrijeme na glasu kao jedan od njenih najvećih neprijatelja, propala, a njih obojica su je nadživjeli, i danas se imenom starijeg nazivaju ulice i bulevari, a po drugom se, kako bi rekao pjesnik, ništa neće zvati. Ali i taj drugi je barem, rekao bi isti pjesnik, glavni junak jedne knjige..."
O sopstvenoj sudbini koju je obilježilo bespoštedno samožrtvovanje za jednu političku ideju, Vlado Dapčević (1917-2001) lakonski je zaključio: „Da bi se razumjela sva ta moja djelatnost i, kako će možda nekom izgledati, nevjerovatna i glupa tvrdoglavost, to neprekidno suprotstavljanje svima i svakome – neko će možda i pomisliti da sam ja bio neka vrsta luđaka ili slično – želim na kraju da kažem da su moji postupci, ipak, bili racionalni i da su se uvijek zasnivali na mojim idejnim i političkim ubjeđenjima. Čitavog života sam se trudio da ostanem dosljedan onome u šta sam uvjeren, bez obzira na posljedice po mene."
