Ana Zegers: Tranzitna viza

Marselj, 1940. Evropa je u ratu, a hiljade ljudi pokušavaju da pronađu put prema slobodi. Glavni junak romana Tranzitna viza uspijeva da stigne do francuske luke na još uvijek slobodnoj teritoriji, ali ubrzo shvata da bijeg ne zavisi samo od granica i vojski. Da bi ostao u gradu, mora dokazati da namjerava da ga napusti; da bi otišao, mora imati vizu zemlje odredišta; a do nje ne može stići bez tranzitnih viza za zemlje kroz koje tek treba da prođe. U tom gotovo apsurdnom birokratskom lavirintu pasoši, pečati, potvrde i konzularni redovi odlučuju o životu i smrti. Splet okolnosti dovodi junaka do dokumenata preminulog pisca čiji identitet počinje da koristi, dok istovremeno upoznaje Mari, ženu koja još uvijek traga za svojim mužem – upravo za čovjekom čije papire on nosi. U marseljskim kafeima, hotelima, čekaonicama i konzulatima susreću se izbjeglice iz cijele Evrope: ljudi koji čekaju brodove, vize i vijesti, zarobljeni između zemlje koju su napustili i mjesta do kojeg možda nikada neće stići. Njihovo privremeno boravište postaje poseban svijet u kojem vrijeme kao da stoji, dok se nada i strah neprestano smjenjuju. Ana Zegers u Tranzitnoj vizi spaja ljubavnu priču, egzistencijalnu dramu i snažno svjedočanstvo o iskustvu izbjeglištva. Roman o ljudima bez sigurnog doma i identiteta, o birokratiji koja određuje sudbinu i o životu provedenom u iščekivanju ostaje uznemirujuće aktuelan i danas. Po motivima romana njemački reditelj Kristijan Pecold snimio je film Tranzit.